Na zgradi je armiranobetonska konstrukcija omogućila kontinuirane pojaseve prozor koji teku cijelom širinom pročelja, dok je prizemni dio izbačen i prema ulici zatvoren transparentnom staklenom opnom, čime je postignuta potpuna inverzija klasične građevne tektonike. Po jasnoći osnovne dispozicije, suvremenom senzibilitetu i dorađenosti detalja, ta Ehrlichova građevina ide nesumnjivo među klasična ostvarenja naše međuratne arhitekture i čini, ne samo vremenski nego i sadržajno, zaključak njegova stvaralačkog puta.